Prica o Alani.. udomljenoj kujici..
Sjecam se kao da je bilo jucer.. Bila je zima.. sjedila sam za kompom i slucajno naisla na stranicu di se udomljuju psi.. Imala sam ludu zelju udomit nekog psa.. htjela sam nekom pruzit toplinu svog doma.. I tako su prolazili dani..razmisljala sam da li sam spremna na takvo nesto..i odluka je pala.. nisam od uzbudenja rekla svojima da ce dobit novog clana.. Obavila sam par poziva i dogovor je pao! Jedva sam nagovorila decka da idemo po psa..jedva ali ipak sam uspjela.. Cijelim putem sam bila nestrpljiva..put se cinio tako dalekim.. i napokon nekako stignemo na to mjesto..
Taj tren..ta sreca..ta radost kad je cura,koja se brine o njima, Otvorila vrata nikad necu zaboravit!
Bilo ih je 4.. medu i njima moja mala žućkasta Alana! Prva mi je skocila i koda sam znala da je cu nju uzet.. bila sam sretna ko malo dijete.. a tek ona..
Zamotala sam ju u svoju najdrazu ljubicastu dekicu i zagrllila najjace sto sam mogla.. Bila je tako mala,zaigrana i nekako sretna sto ide u novi dom..
i tako dosli smo doma..a ona koda je tu vec bila.. odma se pripitomila svve je prihvatila..
Sreca moja mala..
trcala je po cijeloj kuci..sve je morala vidjet.. usla u jednu sobu i kao da je znala..smjestila se u moj krevet.. spavat bez nje je bilo ne zamislivo! Tako je jedan dan pao snijeg.. njena najveca radost.. nauvcili smo je da idemo s njom u setnju u odredeno vrijeme.. a ona pametna..kao da je znala da je vrijeme stala ispred vrata i lajala da ju pustimo.. snijeg do koljena al nie mi bio problem ic s njom kad sam vidla koliko uziva u snijegu..
Kazu da je pas najbolji covjekov prijatelj.. i mogu potvrdit da je istina..
ta mala vrckasta žučkasta zivotinja je u moj zivot unjela nnajvise srece,radosti i smijeha..
smijesno mozda nekim ljudima..al tako je..
Nevjerojatno je kako oni osjete kad si tuzan.. pa kad tte pogledaju onim ocima i kao da ce rec..ma proci ce ...
taj pogledat sam kod svoje alane uvijek vidla kad sam bila tuzna.. kad sam ja bila sssretna kao da je i ona bila sretna..
Znate sto je najljepse.. to sto sam ja bila uz nju kad je prosla kroz dogadaj koji im je priroda podarila.. dogadaj kad se okotila i na svijet donijela prekrasne male psice.. bila sam uz nju.. grijala je.. nisam se ni sekunde micala od nje... vidla sam joj u ocima kako ju to sve boli al ona se drzala kao velika
Cmugala je jako..toliko ju je bolilo i odjednom iz njezinog smedeg oka potekla je suza.. taj prizor mi je srce slomilo.. i pocela sam plakat.. moji su sci umirali od smijeha aaa ja plakala s njom...
ovo nie samo prica da bi nekoga uvjerila u neato.. cak ne mogu rec da je to moja prica.,to je Alanina prica!! O peseku koji je mogo ostat negdje u nekoj kucici ili vikendici sama.. ne znajuci sto je dom i ljubav covjeka!! Imam toliko trenutaka s njom koje ne mogu ni napisat... samo mogu rec da..iaoko je to samo ljubimac.. nebi mogla zamisllit danas,sutra i dane koje dolaze!!
Zato neka se ljudi probude udome neku zivotinju.. neka osjete tu ljubav i neka ih ne maltretiraju!!